Teorija i kritika

Dok poslednjih sedmica svjedočimo dramatičnim scenama u kojim mještani Botuna bojkotuju ideju o izgradnji kolektora na njihovoj teritoriji, sve sam više skeptična da ćemo i 2026. godine imati riješeno elementarno infrastrukturno pitanje kanalizacije, u glavnom gradu. Nama su strateška pitanja infrastrukture očito uvijek samo u planu, a nekako uvijek zapne u realizaciji, iako smo ovog puta, uredno konsultovali i struku i najsavremeniju tehnologiju.

Reprezentativnost tradicionalnih kuća Boke Kotorske ne proizlazi isključivo iz njihove prostorne racionalnosti, kulturoloških obrazaca i bogatstva arhitektonskih detalja. Ona je podjednako utemeljena na implementiranim principima energetski efikasne gradnje, koji su dosljedno integrisani u razvojnim konceptima projekata decenijama prije savremene formalizacije standarda održivog projektovanja.

Novi Atlas Jadrana, projekat APSS Instituta iz Podgorice, podržan od strane Programa za kulturu i kreativnost Zapadnog Balkana (Culture and Creativity for the Western Balkans) i British Council, predstavljen je u Decembru u Podgorici, a njegova međunarodna i crnogorska promocija najavljena je za prvu polovinu ove godine.

Frank Gehry ostaje figura koja je radikalno promijenila percepciju arhitekture u kasnom XX i ranom XXI vijeku. Njegov rad je istovremeno oslobađao i opterećivao arhitekturu – pretvarajući je u skulpturu, događaj i medijski fenomen. Uprkos kontradikcijama i kritikama, Gehryjev doprinos ostaje neizbrisiv: pokazao je da arhitektura može biti rizična, emotivna i tehnološki revolucionarna, a da pritom zadrži snagu kulturnog simbola.

Veoma me je usrećila vijest da je Nikšić proglašen Evropskom prijestonicom kulture 2030. Nikšić je po stvaralačkoj energiji i hrabrosti da se misli i živi drugačije, oduvijek bio svojevrsna kulturna prijestonica, ne po mjerilima institucionalne infrastrukture, već po onome što je genius loci mjesta koje je izgrađeno u duhu zajedništva radničke kulture. Zvuči kao zasluženo priznanje gradu koji je kroz decenije gradio urbani karakter, njegujući slobodnu misao i kulturu koja nikada nije bila elitistička. Kao priznanje nepravedno odbačenom i zapostavljenom gradu, koji sa gašenjem industrije jeste izgubio ekonomski ali ne kreativni pogon. Puno je sjajnih ljudi koje poznajem, koji nisu odustali od svog grada, već mu i dalje daju najbolje od sebe. Oni su zaslužili ovo priznanje.

U svijetu linija, oblika i prostora, profesor Aleksandar Radojević je koračao kao tihi graditelj snova. Njegova arhitektura nije bila samo gradnja zidova i plafona, već oblikovanje života, prostora u kojem se rađaju uspomene i susreti. Svaki objekat, svaka stolica ili muzej, nosila je njegov trag – pažljivo iscrtanu misao o kulturi, ljudima i vremenu. Njegov život, posvećen učenju, crtanju i projektovanju, bio je stalan dijalog između stvarnog i zamišljenog, između znanja i inspiracije, ostavljajući svijet arhitekture bogatijim i toplijim mjestom.