U naselju Ćurilac u Danilovgradu planirana je izgradnja novog doma za stare, oblikovanog kao prizemni paviljonski kompleks povezan sistemom unutrašnjih komunikacija, terasa i manjih zelenih dvorišta. Investitor projekta je kompanija STAMBENO DOO Nikšić, dok idejno rješenje potpisuje arhitektica Dijana Vučinić i projektantski biro DVARP+C. Saradnice na projektu su arhitektice Jelena Vućić i Anđela Bubanja.
Dokumentacija koja je trenutno dostupna odnosi se na idejno rješenje i ne sadrži podatke o vrijednosti investicije, početku radova ili planiranom roku završetka.
ČETIRI FUNKCIONALNE CJELINE
Kompleks je planiran na katastarskim parcelama 2135, 2136/1, 2137 i 2138 KO Ćurilac, na uglavnom ravnom zemljištu sa blagim padom prema jugu. Objekat je u cjelosti prizeman i podijeljen na četiri osnovne cjeline:
A – zajednički i javni prostori,
B – uprava i medicinski blok,
C – trakt sa dvokrevetnim sobama,
D – trakt sa jednokrevetnim sobama.
U tehničkom opisu navodi se da je dom planiran za 82 korisnika, uz približno 30 zaposlenih. Ulazni dio obuhvata recepciju i hol, dnevni boravak namijenjen i spoljnim korisnicima, restoran sa kuhinjom, frizerski salon, prodavnicu i tehničke prostorije.
Administrativno-medicinski blok sadrži četiri kancelarije uprave i pet ordinacija, među kojima je i stomatološka. Za zaposlene su predviđeni poseban ulaz, garderobe, sanitarni i prostori za odmor, dok je ekonomsko dvorište direktno povezano sa kuhinjom i ostavama.
SOBE NIJESU ZAMIŠLJENE KAO ZATVORENE INSTITUCIONALNE JEDINICE
Najvažniji dio projekta čine smještajni traktovi organizovani oko unutrašnjih zelenih prostora. Predviđene su jednokrevetne i dvokrevetne sobe, kao i posebne prostorije za palijativnu njegu. Dvokrevetne sobe projektovane su sa površinom od približno 27 m² i sopstvenim kupatilom od pet kvadrata, dok jednokrevetne sobe imaju oko 23 m² i kupatilo od 4,5 m². Sve jedinice imaju zasebne terase i pogled prema zelenilu.
Dnevni boravci u smještajnim traktovima osvijetljeni su velikim staklenim površinama i direktno povezani sa baštama između paviljona. Na taj način hodnici i zajedničke prostorije ne ostaju samo komunikacione zone, već dobijaju kontakt sa dnevnim svjetlom i spoljašnjim prostorom.
To je jedna od kvalitetnijih odluka projekta. Kod objekata ove namjene arhitektura ne bi trebalo da se završi na ispunjavanju minimalnih površina i standarda pristupačnosti. Direktna veza sobe, terase i vrta može imati stvarni uticaj na svakodnevni život korisnika, posebno onih sa ograničenom pokretljivošću.
BAZEN KAO DIO REHABILITACIJE
U parteru je planiran medicinski bazen dimenzija 10 × 4,6 metara, konstantne dubine 1,30 metara. Namijenjen je hidroterapiji i rehabilitacionim tretmanima, odnosno održavanju pokretljivosti korisnika.
Projektni zadatak predviđa i prostore za fizikalnu i radno-okupacionu terapiju, rekreaciju, masažu, različite hobije, senzornu terapiju i miran boravak. Nije, međutim, potpuno jasno da li su svi prvobitno traženi dodatni sadržaji zadržani u konačnom idejnom rješenju ili će njihov tačan obim biti definisan kroz glavni projekat.
Važan dio programa predstavlja i dnevni boravak za spoljne korisnike. Time dom potencijalno ne funkcioniše isključivo kao zatvorena ustanova za stalni smještaj, već dio sadržaja može biti dostupan starijim osobama koje žive u svojim domaćinstvima.
NISKA SILUETA I RITAM KROVOVA
Arhitektonski izraz kompleksa zasnovan je na niskim, povezanim volumenima i ponavljanju jednostavnih paviljonskih jedinica. Zajednički i administrativni dio imaju ravne krovove, dok su smještajni traktovi pokriveni nizom limenih dvovodnih i šed krovova.
Krovni prozori uvedeni su kako bi se prirodno osvijetlili dugi unutrašnji hodnici. Na vizuelizacijama upravo ritam izdignutih krovnih ravni predstavlja najprepoznatljiviji element projekta i razbija utisak jednog velikog institucionalnog objekta. Fasade su svedene i svijetle, sa drvenom stolarijom, natkrivenim terasama i naglašenim vertikalnim elementima koji stvaraju zaštitu od sunca. Rezultat je mirna arhitektura koja ne pokušava da bude monumentalna. To je opravdano: kvalitet ovakvog objekta treba prvenstveno tražiti u mjeri prostora, jednostavnoj orijentaciji, dostupnosti i svakodnevnom komforu, a ne u reprezentativnosti fasade.
KOLIKO JE KOMPLEKS ZAISTA OTVOREN PREMA ZELENILU?
Prema tabelama u idejnom rješenju, objekat ima bruto površinu od 3.448,25 m² i zauzima približno 59% parcele. Planirano je 1.265,77 m² zelenih površina, odnosno oko 21,54% lokacije, kao i 37 parking mjesta.
Paviljonska organizacija omogućava da se zelenilo uvlači između smještajnih traktova i da veći broj soba dobije sopstvenu terasu. Međutim, kompleks je istovremeno prilično gusto postavljen na parceli. Njegov stvarni ambijentalni kvalitet zato će zavisiti od ozbiljnosti pejzažnog projekta, izbora rastinja, količine hladovine i načina na koji budu izvedene male bašte između paviljona.
Vizuelizacije prikazuju gotovo parkovsko okruženje, ali sama brojka od 21,54% zelenila nije naročito velika za dom u kojem bi kontakt sa prirodom trebalo da bude jedan od osnovnih prostornih kvaliteta.
Podaci o projektu
Objekat: Dom za stare
Lokacija: KP 2135, 2136/1, 2137 i 2138 KO Ćurilac, Danilovgrad
Investitor: STAMBENO DOO Nikšić
Autor projekta: Dijana Vučinić, spec. sci. arh.
Projektant: DVARP+C DOO
Saradnice: Jelena Vućić, msc. arh. i Anđela Bubanja, msc. arh.
Površina parcele: 5.875 m²
BRGP: 3.448,25 m²
Spratnost: P
Navedeni kapacitet: 82 korisnika
Predviđeni broj zaposlenih: 30
Parking: 37 mjesta
Zelenilo: 1.265,77 m²
Status: idejno rješenje; rješenje glavnog državnog arhitekte objavljeno 23. jula 2026.
Komentari(0)