VILA MONA LISA U CRNOJ GORI

ISTORIJA SAČUVANA U FRAGMENTIMA

Pouzdanih podataka o prošlosti Vile Mona Lisa nema mnogo, pa je projektantski tim njenu istoriju pokušao da rekonstruiše na osnovu rijetkih dostupnih tragova. U blizini se nalazi manastir Stanjevići, zbog čega postoji pretpostavka da je kuća nekada mogla pripadati nekome od manastirskog sveštenstva, ali za takvu vezu nema javno dostupne potvrde.

Stare fotografije ukazuju da je vila dugo bila napuštena, sve dok jedan od prethodnih vlasnika, Englez, nije započeo njenu obnovu. Prema informacijama kojima Studio 25 raspolaže, tada je dodat treći nivo, kuća je opremljena namještajem sa Balija i dobila je ime Mona Lisa.

Za sadašnjeg vlasnika upravo su karakter kuće i njen položaj bili presudni. Pogledi prema Jadranskom moru i planinskim vijencima, zvuk vjetra i gotovo potpuna uronjenost u prirodu odredili su i pravac novog uređenja.

KADA LOKACIJA POSTAVLJA PRAVILA

U ovom projektu enterijer nije trebalo da bude dominantan. Njegov zadatak bio je da prati arhitekturu i pejzaž, ne pokušavajući da ih nadglasa. Zbog toga je izabrana prigušena, prirodna paleta, oslonjena na tonove kamena, drveta i zemlje, uz zagasite ružičaste i plavozelene akcente na tapaciranom namještaju.

Postojeća organizacija prostora gotovo je u potpunosti zadržana. Intervencije su se uglavnom odnosile na drugačiji raspored namještaja i formiranje novih funkcionalnih cjelina. U prizemlju su dodate vinska soba i zona za masažu, dok su drugi i treći nivo ostali namijenjeni privatnim sadržajima. Rezultat je otvoreniji i svjetliji prostor usmjeren na odmor, mir i neposredan doživljaj okruženja.

UKLANJANJE VIŠKA KAO PRVA INTERVENCIJA

Prvi korak nije bilo unošenje novih elemenata, već uklanjanje onoga što je prostoru smetalo. Namještaj koji se ranije nalazio u kući nije odgovarao njenom karakteru i takmičio se sa arhitekturom. Istovremeno je otkriveno da su pojedini djelovi starog kamenog zida bili sakriveni ispod maltera, čime je enterijer izgubio dio svoje autentičnosti.

Oslobađanjem kamenih površina ponovo je uspostavljena veza između unutrašnjosti i same konstrukcije kuće. Gruba tekstura zidova ostavljena je vidljivom, dok su novi elementi svedeni i precizni. Na taj način staro i novo nijesu spojeni imitacijom istorijskog stila, već kontrastom materijala, tekstura i načina obrade.

KUHINJA IZMEĐU NASLJEĐA I SAVREMENOG ŽIVOTA

Jedan od najzahtjevnijih djelova projekta bilo je uređenje kuhinje. Trebalo je odgovoriti savremenim potrebama, a da prostor ne izgubi karakter stare kuće. Kuhinjski elementi zato su oblikovani jednostavno, sa frontovima od hrastovine i neutralnim radnim površinama koje se vizuelno povlače pred kamenim zidom.

Centralno mjesto zauzima dugački trpezarijski sto, dok se iznad njega nalazi lampa „Moby Dick“ italijanskog brenda Karman. Njena lagana, gotovo lebdeća forma predstavlja jedan od rijetkih naglašeno skulpturalnih elemenata u prostoru. Iako savremena, ne djeluje kao strano tijelo, već unosi mekši kontrapunkt masivnosti kamenih zidova i drvenog namještaja.

Poseban detalj predstavlja i stari dimnjak koji je sačuvan i pretvoren u nišu za posluživanje. Umjesto da bude uklonjen ili prikriven, dobio je novu funkciju i ostao jedan od elemenata koji čuvaju sjećanje na raniji život kuće.

PRIRODNI MATERIJALI I UMJETNOST VEZANA ZA MJESTO

Materijalizacija enterijera razvijena je iz onoga što je već postojalo u vili. Lan je korišćen za tekstil, hrastovina za kuhinjske frontove, a travertin za podove. Taktilnost materijala važnija je od dekorativnosti: površine nijesu potpuno ujednačene niti vizuelno sterilne, već zadržavaju trag prirodne strukture i obrade.

Enterijer dodatno određuju radovi umjetnice i dekoraterke Mile Khalizove, inspirisani lokalnom vegetacijom. Kompozicije koje se pojavljuju u gotovo svim prostorijama nastale su od organskih i recikliranih materijala — žirova, sjemenki, šišarki i morskih algi koje umjetnica sakuplja tokom šetnji.

Ovi radovi nijesu samo dekoracija. Materijalom i porijeklom direktno povezuju unutrašnjost vile sa predjelom koji je okružuje, pa prostor ne djeluje kao generički mediteranski enterijer koji bi se mogao nalaziti bilo gdje.

OBNOVA KOJA NE POKUŠAVA DA IZBRIŠE VRIJEME

Studio 25 obično razvija projekte od samog početka, od praznog prostora ili čak neizgrađene parcele. Rad na već formiranoj, višeslojnoj kući zato je zahtijevao drugačiji pristup. Najveći izazov nije bio osmisliti što više novih elemenata, već prepoznati gdje je intervencija zaista potrebna, a gdje bi dizajnerska ambicija samo narušila postojeću vrijednost prostora.

Upravo je suzdržanost najuvjerljiviji kvalitet ovog enterijera. Vila nije pretvorena u idealizovanu sliku prošlosti, ali ni u savremeni prostor koji ignoriše sopstvenu istoriju. Novo uređenje prihvata nepravilnosti kamena, masivnost zidova i tragove različitih faza života kuće, istovremeno joj dajući udobnost i funkcije potrebne za savremeni boravak.

Vila Mona Lisa danas je prostor namijenjen povlačenju iz svakodnevice i boravku u prirodi tokom cijele godine. Njena atmosfera ne proizlazi iz količine dizajnerskih predmeta, već iz odnosa stare arhitekture, odmjerenih intervencija i pejzaža koji ostaje najvažniji dio svakog pogleda iz kuće.