Da bi se razumijela važnost Dana arhitekture u Sarajevu, a prije pregleda ovogodišnjeg izdanja, ovaj događaj je potrebno posmatrati iz perspektive ranih 2000-ih, perioda u kojem smo svjedočili urušavanje starih sistema te prisilnom i neizbježnom otvaranju ka brutalnom slobodnom tržištu koje je struku svelo na alat za izvršavanje profitnih interesa. Kvalitet obrazovanja se urušavao u sopstvenoj nemogućnosti da se suoči sa promjenama kroz koje je prolazila struka te je bilo jasno da formalno obrazovanje koje se tradicionalno sticalo na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, više nije bilo dovoljno za početak stvarnog bavljenja arhitekturom. Asocijacija arhitekata u Bosni i Hercegovini je tada svedena na puko postojanje, te nije bila u stanju da pruži adekvatnu podršku u profestionalnom razvoju arhitekata, niti da uspostavi komunikaciju i odnos sa međunarodnom arhitektonskom scenom.
Dani arhitekture postali su ne samo najveći festival arhitekture u državi, već i svojevrsni praznik optimizma.
Ivan Štraus je u svom ratnom dnevniku, poslije objavljenom u formi knjige, Arhitekt i barbari, još 1995. godine predvidio dešavanja u našoj struci: “Nostalgično sam vezan za protekli graditeljski period od 45 godina, tako da je moje mišljenje o budućnosti građenja opterećno tom nostalgijom. To ne bi trebalo nikog da čudi niti da mi zamjeri. Gradiće se opet, ali znatno manje, država ili državice će biti osiromašene, krov nad glavom biće prioritetan kao i nakon Drugog svjetskog rata, za pravu arhitekturu tu neće biti mjesta. Tek tu i tamo gdje vladajući režimi budu gradili sebi spomenike. Kao u doba tzv. jednoumlja. Istovremeno, Evropa će ići daleko ispred nas - a i sad smo u velikom zaostatku - i ne samo u arhitekturi. Nikakvo čudo, jer Evropu i nas, jugoslavenske narode i narodnosti, razdvaja dubok misaoni ponor. Dok Evropa radi na tehničkom razvoju u borbi za primat u svijetu, mi se bavimo redanjem boja na zastavama, izgledom budućih amblema i bižuterije, natežemo se oko kafanskih pjesmica koje će narod pjevati stojeći i držeći se za srca. Strašno primitivna i jadna perspektiva za sve, pa i za arhitekturu na ovim prostorima.”
Da situacija nije bila tako depresivna, te da nezadovoljstvo generalnim stanjem struke i obrazovanja nije bilo toliko očigledno, možda danas ne bi imali ovu platformu. Međutim, nekolicina studenata arhitekture, iz koktela nezadovoljstva i entuzijazma, pokrenula je Dane arhitekture kao način da sebi obezbijede ono što nisu dobijali u zvaničnim institucijama, bez da su znali da će 17 godina poslije upravo Dani arhitekture biti najbitnija platforma za povezivanje arhitekata, ne samo na teritoriji Bosne i Hercegovine, već i šire.
Za samo nekoliko godina, festival je prerastao u ozbiljan, višednevni godišnji događaj, te u isto vrijeme i platformu putem koje su svježe ideje dolazile izvana, regionalni i internacionalni arhitekti dijelili iskustva, dok su lokalni arhitekti dobijali prostor za promociju, diskusiju i međusobno povezivanje. Festival se mijenjao više puta, ali je uvijek nastojao zadržati relevantnost. Iako su predavanja bila centralni sadržaj, već su rane edicije uključivale konkretnije i interaktivnije forme arhitektonskog diskursa - od radionica i konkursa do prostornih intervencija, publikacija, vizuanih eksperimenata i koncerata. 2019. godine Dani arhitekture osnivaju i nagradu festivala FRESH+BOLD Architecture Award (FBAA), nastale iz skoro dvodecenijskog iskustva kuriranja arhitekture, a koje će kulminirati upravo na Danima arhitekture 2025.
Festival je povezao arhitekte unutar zemlje, ali ih i otvorio prema svijetu, te stvorio posebnu vrstu zajednice čineći ga događajem kojem se arhitekti iz cijele zemlje raduju. Dani arhitekture postali su ne samo najveći festival arhitekture u državi, već i svojevrsni praznik optimizma.
DANI ARHITEKTURE 2025 SARAJEVO!
Centralni i tematski okvir festivala ove godine jeste ideja svježih i hrabrih (FRESH+BOLD) arhitektonskih intervencija, koje povezuju kustoski koncept festivala i samu arhitektonsku nagradu. Iako se na prvi pogled može poistovjetiti sa standardnim formama nagrada, FBAA ide korak dalje, te u svom prepoznatljivo nekonvencionalnom i eksperimentalnom duhu Dana Arhitekture, poziva na proširenje razumijevanja pojma arhitekture. Ovaj pristup odražava se i u samom radu tima Dana Arhitekture, čija praksa obuhvata publikacije, radionice, digitalne platforme i druge formate, vođeni uvjerenjem da arhitektura nije samo izgrađeni prostor, već prije svega kulturni, etički i društveni čin.
FBAA prepoznaje i nagrađuje arhitektonska ostvarenja koja odlikuju hrabrost ideje, preciznost izvedbe i osjetljivost prema složenosti vlastitog konteksta. Djelovanje nagrade usmjereno je na regiju kulturnih preklapanja - prostor u kojem se Alpe susreću s Mediteranskim morem i Panonskom nizijom, gdje se srednjoevropski red spaja s jugoistočnom improvizacijom, u pejzažu kontradikcija i slojevitih historija.
Nagrada afirmiše arhitekturu u njenim raznolikim izrazima: od realiziranih projekata, javnih intervencija i prostornih instalacija, do digitalnih platformi, publikacija i konceptualnih pristupa brendiranju. Posebna pažnja usmjerena je na inovativne pristupe dizajnu koji pomjeraju granice forme, materijalnosti i prostorne organizacije, te promiču društveni angažman, razmjenu znanja i interdisciplinarnu saradnju.
FBAA nije pitanje statusa - radi se o projektima koji jasno komuniciraju, djeluju hrabro i postavljaju bolja pitanja, bez obzira na obim. Kurirane kategroije su tematske, odražavajući stvarnost u kojoj postoje, te odgovornost arhitekata.
Tim Dana Arhitekture 2025 predstavio je arhitekturu kao alat promjena i zajedničkog učenja, koja istražuje višeslojne perspektive, s posebnim fokusom na spektar između lokalne i globalne skale. Dok festival kontinuirano otvara prostor za znanja i perspektive iz vana, jednako posvećuje pažnju jačanju lokalnih i regionalnih glasova, identificirajući ih kao ključne za razumijevanje vlastitih razvojnih linija i kulturnih paradigmi.
Festival je otvoren predavanjem italijanskog arhitekte Simone Gobboa, koji kroz prezentaciju projekta Bivouac Fanton disecira metodologiju projektovanja svog studija DEMOGO, prikazujući kako arhitektonsko djelovanje oblikuje prostor u različitim kontekstima. Simone hrabro pristupa izolovanim planinskim područjima, kao i urbanijim sredinama, pažljivo preklapajući teorijska istraživanja s arhitektonskim oblikom. Saša Čvoro, po prvi put na Danima arhitekture, predstavlja studio 4plusarhitekti iz Banja Luke i projekt nove zgrade Arhitektonsko-građevinsko - geodetskog fakulteta Univerziteta u Banja Luci, objekta koji je u kratkom vremenu postao središtem, ne samo studentskih aktivnosti, već i šire kulturne scene, potvrđujući sposobnost arhitekture da oblikuje društveni i kulturni puls grada.
Momoyo Kaijima, suosnivačica Atelier Bow Wow koji je na našim prostorima možda i najprepoznatiji po knjizi Graphic Anatomy i svojim intrikantnim crtežima, održala je predavanje o participaciji u crtežu (participative drawing), arhitektonskoj behaviurologiji, te je podcrtala važnost jednog sporijeg pristupa arhitekturi koji podrazumjeva razumijevanje, detaljno istraživanje i mapiranje konteksta unutar kojeg se djeluje prije same prostorne intervencije, propitujući samu potrebu za intervencijom.
Emanuela Baglietto, partnerica u Renzo Piano Building Workshop publici je pokazala pregled svog rada unutar RPBW, međutim najvažniji projekat za sarajevsku publiku je neupitno bio Ars Aevi muzej savremene umjetnosti u Sarajevu, projekat koji je Renzo Piano poklonio Sarajevu prije tačno 30 godina, a koji simbolizira vjernost ideji da je kultura ključni faktor u očuvanju kontinuiteta identiteta grada.
Završno i vjerovatno najposjećenije predavanje prvog festivalskog dana, održao je Reinier de Graaf, partner u OMA/AMO, sa predstavljanjem svoje knjige: Architect, Verb koja istražuje šta danas znači biti arhitekt, razotkrivajući paradokse profesije između idealizma, birokratije i tržišnih interesa. Umjesto da govori o zgradama, knjiga se fokusira na arhitekturu kao čin djelovanja i društveni proces, a njena važnost leži u kritičkom preispitivanju etike, moći i stvarnog uticaja arhitekture u savremenom svijetu.
Nakon impresivnog prvog fesitvalskog dana gdje su predstavljena neka od trenutno najzvučnijih imena u globalnoj arhitekturi, fokus festivala se vraća na regionalni kontekst i FRESH+BOLD Architectural Award kao glavnog tematskog okvira festivala, te predstavljanju finalista u svakoj od 5 kategorija: Firm&Power, Local&Loud, Sharp&Slow, Digital&Gold i posebna kategorija Free&Wise.
Firm&Power Winner: Floating University Berlin - Floating e.V. Association (Njemačka)
Local&Loud Winner: Piscu škola, muzej i radionica - ABRUPTARHITECTURA (Rumunija)
Sharp&Slow Winner: Džamija u Osjeku - AHAKNAP (Bosna i Hercegovina)
Digital&Gold Winner: Pijaca Gruž u Dubrovniku - ARP / Platforma 9,81 (Hrvatska)
Posebna kategorija Free&Wise Winner: Rotirajuća kuća u Srpcu - Vojin Kusić (Bosna i Hercegovina)
Posebna kategorija Free&Wise Winner: Noćno nebo u Visokom - Halim Zukić (Bosna i Hercegovina)
Iako je o pobjednicima direktno odlučivao internacionalni žiri, značajan dio nagrade i dalje čini prezentacija projekata publici na festivalu što neodoljivo podsjeća na prijašnji format nagrade kada je o pobjedniku direktno odlučivala upravo publika kroz glasanje. Uključivanje šire javnosti u arhitektonski diskurs naglašava perspektivu arhitekture kao društvenog alata koji prevazilazi investicionu varijablu te u isto vrijeme demistificira arhitektonske procese postavljajući struku na mjesto aktivnog člana zajednice.
Nezaobilazan dio drugog festivalskog dana jeste i njegov photofinish sa koncertom Konstrakte, srbijanske pjevačice, autorke i vizualne umjetnice poznate po svom originalnom spoju muzike, performansa i društvenog komentara koje djelomično proizilazi iz njenog obrazovanja na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Posljednji dan festivala bio je posvećen lokalnim, regionalnim i međunarodnim saradnjama. Na okruglom stolu New European Bauhaus Foruma BiH istaknuta je važnost primjene NEB principa u lokalnim kontekstima, dok je projekat Sleeping Giants – (Re)thinking Mutual Industrial Heritage, zajednička inicijativa LIFT-a i novosadskog CultStore-a, ukazao na potencijal industrijskog nasljeđa socijalističkog perioda da se iz „zaboravljenog“ pretvori u prostor dijaloga i kreativnosti.
Ubjedljivo najemotivniji trenutak završnog dana festivala obilježilo je posebno predpremijerno prikazivanje filma Dom penzionera: Space of Becoming, nastalog u okviru programske aktivnosti LIFT-a realizirane uz podršku LINA European Architectural Platform. Film kroz pokret otvara prostor promišljanja o tišini, sjećanju i prolaznosti, dok u središte postavlja Dom penzionera u sarajevskom naselju Nedžarići, vizionarsko djelo arhitekte Mladena Gvozdena, nagrađeno posljednjom saveznom Borbinom nagradom za arhitekturu 1991. godine. Kroz poetski i introspektivni pristup, Space of Becoming transformiše ruševinu neostvarene brige u scenu gdje arhitektura, pokret i emocija postaju svjedočanstvo o prošlosti te svojevrsni posljednji pozdrav ovoj postmodernističkoj ikoni.
Ipak, iza dinamičnog programa ne stoji samo impresivan niz događaja, već i dublja priča o kontinuitetu, identitetu i poziciji arhitektonske misli u Sarajevu i širem regionu. Upravo taj širi kontekst, u kojem Dani arhitekture djeluju već gotovo dvije decenije, otvara prostor za razmišljanje o njihovom značaju, dometu i uticaju.
Jedna značajna novost u odnosu na prethodna izdanja festivala jeste to što je, nakon što je prerastao svoje dugogodišnje sjedište u kinu Meeting Point, pronašao novi dom u Bosanskom kulturnom centru, gotovo četverostruko povećavši kapacitet auditorijuma. Prepuna sala potvrdila je, ne samo važnost festivala, već i sve izraženiju potrebu za ovakvim inicijativama u Sarajevu.
Kroz svoju dvostruku dinamiku, Dani arhitekture su platforma koja ne samo da uvozi ideje, već reflektuje, propituje i afirmiše domaće i regionalne prakse, postavljajući ključno pitanje: kako naš arhitektonski pejzaž odgovara na globalne izazove, a kako gradi vlastitu, jedinstvenu priču? Dosljednim i često hrabrim pristupom na spoju aktivizma i arhitekture, Dani arhitekture su neosporivo ostvarili veći uticaj na lokalnu arhitektonsku scenu nego bilo koja druga inicijativa. Iako je direktni uticaj Dana arhitekture na prostorne politike ograničen, prvenstveno zbog neosjetljivosti sistema, neefikasnosti i nedostatka volje za dijalogom usmjerenim na akciju, festival je uspio stvoriti intermedijalni prostor, mjesto između top-down i bottom-up pristupa. Oslobođen očekivanih normi i otvoren za eksperiment, taj prostor već dvije decenije generiše znanja koja su ključna za zajedničko, zajednicom vođeno promišljanje grada.
Upravo kroz takvu sposobnost da istovremeno prepozna lokalne izazove i artikuliše univerzalne teme, Dani arhitekture su se afirmisali kao relevantan glas regionalne arhitektonske scene. Ipak, ta pozicija između lokalnog iskustva i globalnog diskursa otvara i nova pitanja o vidljivosti i reprezentaciji i o tome kako se, uprkos kvalitetu i kontinuitetu, glas jedne nezavisne platforme probija izvan vlastitih granica, osim tamo gdje je potrebna podrška države i njenih institucija.
Neizbježno je zapitati se kako platforma poput Dana arhitekture, koja kontinuirano proizvodi relevantan i prepoznat sadržaj, okuplja domaće, regionalne i internacionalne aktere te razvija diskurs o arhitekturi izvan komercijalnih i formalnih okvira, ipak ostaje marginalizovana u međunarodnim predstavama, poput Arhitektonskog bijenala u Veneciji. Taj paradoks ne proizlazi iz nedostatka stručnosti, ambicije ili prepoznatljivosti, već iz složenog administrativnog sistema u Bosni i Hercegovini, u kojem inicijative javnog značaja moraju proći kroz višeslojni splet nadležnosti, nepostojanje jasnih odgovornosti i beskrajne koordinacione procedure. U zemlji u kojoj čak tri ministarstva kulture ne mogu usaglasiti zajednički stav o definiciji kulture, institucionalno predstavljanje arhitekture u Veneciji ostaje luksuz koji sistemski ne može biti artikulisan.
Međutim, autorke ovog teksta su odlučne da isti ne završe sa depresivnom notom jer to nije ni poenta ovog osvrta, a ni suština Dana arhitekture u Sarajevu. Ovaj festival ne bi postojao bez entuzijazma i istrajnosti u trenucima kada se činilo da je napredak nemoguć, a čini se da se i danas vodimo istim vrijednostima i optimizmom. Generacije mladih ljudi svojim su radom, posvećenošću i vjerom u smisao zajedničkog djelovanja održale kontinuitet arhitektonske misli u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, potvrđujući da arhitektura može, i mora, biti snaga promjene.
“Još uvijek zalazim na američki teritorij, u zapadnu Evropu, gdje i dalje držim predavanja, kritike i radionice.. ali ih smatram prilično uspavanim. Ovdje se osjećam mnogo više kao kod kuće, u smislu da je publika mnogo radoznalija. Možda zato što još niste zaspali - još ste budni, i to je divno.” Bernard Khoury, Dani arhitekture Sarajevo 2017 - intervju
Komentari(0)