COMILLAS: ŠETALIŠTE KOJE NE BJEŽI OD PIJESKA

NOVO ŠETALIŠTE, A NE OBNOVA STAROG

Comillas (čita se Komiljas) je mali grad na obali Kantabrije, na sjeveru Španije, poznat po bogatoj modernističkoj baštini. Tu se nalazi i El Capricho, jedna od rijetkih građevina Antonija Gaudíja van Katalonije.

Uz gradsku plažu do nedavno su stajali samo uzak trotoar i veliki parking. Projekat zato nije obnova postojećeg šetališta, nego stvaranje novog obalnog poteza: pješacima se vraća izuzetan dio obale, koji se uključuje u mrežu javnih prostora grada.

Radovi su počeli sredinom januara, a svečano otvaranje bilo je 7. jula 2026. godine. Uređeno je 2.375 m², a šetalište je široko oko 12 metara. Izvođač radova bila je kompanija SIECSA Construcción y Servicios, a vrijednost radova iznosila je oko 700.000 eura.

PIJESAK KAO PROJEKTNI PRINCIP

Polazna tačka projekta je pojava koju poznaje svaka obala. Pijesak koji nose vjetar i plima, ili ga kupači iznesu sa plaže, stalno se širi po šetalištu. Obično se tretira kao nešto strano gradskom prostoru i uklanja se, iznova i iznova.

Ovdje je pristup obrnut. Umjesto da se tom prirodnom procesu suprotstavi, projekat ga prihvata kao princip i briše oštru granicu između grada i plaže. Pijesak postaje sastavni dio šetališta, ugrađen u propusno popločanje i u sistem zelenih površina. Propusne površine omogućavaju da se pijesak, prilikom redovnog održavanja, prirodno vrati u sistem, umjesto da se odvozi.

DVIJE TRAKE: JEDNA ZA KRETANJE, DRUGA ZA ZADRŽAVANJE

Prostor je podijeljen na dva paralelna pojasa. Uz samu plažu je široka popločana staza za šetnju, bez ikakvih prepreka, koju sa strane mora uokviruje istorijska balustrada, dio kolektivnog pamćenja Comillasa.

Između te staze i parkinga je pojas zelenila, namijenjen sporijem boravku. To nije travnjak, nego niz zasađenih površina nepravilnog oblika: tlo je pjeskovito i blago talasasto, a na njemu su mlado drveće, niske primorske biljke i trave, kameni blokovi i klupe. Cijeli taj pojas inspirisan je ekosistemima pješčanih dina na kantabrijskoj obali. Projekat ne kopira dinu, nego preuzima njenu logiku.

Vegetacija ovdje nije samo dekor, nego zelena infrastruktura. Ublažava efekat urbanog toplotnog ostrva, povećava biodiverzitet i, kako drveće bude raslo, stvara niz mjesta u hladu. Autori zato naglašavaju da je i vrijeme dio arhitekture, jer će se pejzaž mijenjati još dugo nakon završetka radova. Pejzažno uređenje potpisuje Héctor Navarro, u saradnji sa firmom Diego Jardinería (Diego Cuartas i Adolfo Vila).

KAMEN IZ STARE ZAŠTITE OBALE

Blaga uzvišenja u zelenoj traci oblikovana su krečnjačkim blokovima koji su ranije služili kao kameni nabačaj za zaštitu obale, pa su odbačeni. Sada oblikuju teren i služe kao neformalna mjesta za sjedenje, u skladu sa strategijom ponovne upotrebe materijala.

Uz kamen su postavljene pojedinačne klupe sa naslonom i rukohvatima, projektovane po principima pristupačnosti i inkluzivnosti. Raspoređene su duž šetališta tako da nude mjesta za predah i pogled na more, bez dugog niza standardnog uličnog mobilijara.

POPLOČANJE KOJE CRTA TRAG PLIME

Popločanje je jedan od najprepoznatljivijih elemenata projekta. Betonske ploče različitih nijansi i tekstura složene su u talasaste trake koje podsjećaju na šare koje ostaju na mokrom pijesku dok se plima povlači i vraća.

Ispod te slike krije se i tehnička promjena. Nekadašnje nepropusne površine zamijenjene su propusnim sistemom koji kišnicu vraća u tlo, smanjuje površinsko oticanje i rasterećuje kanalizacionu mrežu. Dio ploča je fotokatalitički: takve ploče u površinskom sloju obično sadrže titanijum-dioksid, koji pod uticajem sunčeve svjetlosti razgrađuje dio zagađujućih materija iz vazduha.

KIOSCI, PRISTUPI PLAŽI I NOVI PARKING

Projekat zaokružuje niz manjih intervencija. Postavljeni su stalni kiosci za sladoled, oblikovani kao reinterpretacija tradicionalnih zastakljenih galerija kantabrijske arhitekture, obnovljeni su pristupi plaži, pa su sada pristupačni i osobama smanjene pokretljivosti, a uz restoran La Caracola uređena je nova terasa. Rasvjeta je projektovana iznova.

Parking nije uklonjen, ali je potpuno reorganizovan. Kroz njega sada vodi nova pješačka osa koja šetalište povezuje sa nekadašnjom fabrikom konzervi, u kojoj je danas sjedište Civilne garde, a novi kružni tok treba da učini saobraćaj protočnijim i bezbjednijim.

Uređenje je povezano sa planom održivog turizma „Modernismo sostenible en la España verde”, vrijednim 3,1 milion eura i finansiranim iz evropskih fondova NextGenerationEU. Opština je pri početku radova precizirala da se iz tog plana finansira samo dio radova, onaj na parkingu.

MJESTO GDJE SE GRAD I PLAŽA SUSREĆU

Pojedinačno, nijedan od ovih zahvata nije neobičan. Novo je to što su povezani u jednu ideju: održivo upravljanje vodom, prihvatanje pijeska kao dijela javnog prostora, ponovna upotreba materijala, autohtona vegetacija i pristupačni prostori čine jedan sistem u kojem pejzaž, infrastruktura i grad funkcionišu zajedno.

Za primorske gradove u kojima se uz samu plažu i dalje parkira, Comillas je koristan primjer. Pokazuje da se i na ograničenoj površini, uz relativno skromnu investiciju, parking može preurediti tako da obala ponovo pripadne pješacima, a šetalište prestane da bude granica između grada i plaže.